Header

Ammara Mistrić: “Gospođa Scena Bosansko-hercegovačka”

Dala sam joj ime i prezime, jer kada razmišljam o njoj, vidim stvari jasno u slikama. Upoznale smo se davne 96′ godine, kada sam imala svoj prvi nastup na “Malom Šlageru”.

Tada sam znala da ćemo se družiti ona i ja. Danas mi je 27 godina, svijest se razvila, a ja sam uvidjela da “Gospođa” preferira nositi garderobu koju nosi godinama. Nova kao da joj i nije mnogo interesantna. Voli rutinu. Priznajem, i sami je volimo, jer volimo da su nam stvari poznate. Da se možemo poistovjetiti s njima. Ali, možda nije ni ona sama kriva. Sigurna sam da postoje sistemi koji joj ne daju da proba nešto posve novo, pa joj govore kako joj samo staro lijepo stoji.

Napravila sam uvod kako bih bolje raščlanila svoje viđenje mladih umjetnika, koji tek stupaju na scenu i onih kolega koji su aktivni dugi niz godina na njoj. Kao da mladi ljudi doživljavaju prepreke i imaju blokadu. Kroz ovaj poziv upoznala sam mnogo talentovanih ljudi, muzičara, glumaca, slikara, umjetnika iz BiH, koji se suočavaju sa ovim problemom. Sa manjkom prostora i sluha za umjetnost koju stvaraju, a smatram da upravo to našoj sceni treba. Scena mora i treba biti šarolika, treba dati prostora svima koji se žele ozbiljno baviti muzikom ili nekom drugom umjetnošću. Silno bih voljela da se to promijeni. Voljela bih da glumci konačno počnu dobijati uloge koje zaslužuju, da muzičari sviraju koncerte koje zaslužuju, da stariji naprave kolaboracije sa mladima koji vrijede i koji se trude.

Kada govorim o sebi, nisam imala smetnji kada sam pristupila “Sceni” zvanično prije tri godine. Živjeću u nadi da je i ona osjetila povezanost sa onom djevojčicom, koja je pjevala 96′. Već od samog pristupa “Sceni” sam imala trezveno razmišljanje, stvari su tekle prirodno. Odlučila sam se da me muzika na svojim krilima, nosi onoliko jako i visoko, koliko sam iskrena.

Nisam imala nikakvu strategiju, samo sam pustila da muzika priča svoju priču. Kao autorka svojih pjesama želim ispričati kako sam voljela, kako volim i kako sam pustila. Dopustila sam sebi da svi proživljavaju ono što proživljavam i sama. Osjetila sam potrebu da skinem masku. Ljudi su to prihvatili, prepoznali i prihvatili me takvu kakva jesam.

Kada sam prvi put govorila za “Jelen Music Show”, bila sam presrećna jer je konačno fokus na mladim ljudima koji žele da prenesu svoje stavove i ideju na širu javnost, jer šta je rad ako ga ne podjeliš sa drugim ljudima? Preslušavam često kultne bendove i antologijske, takoreći vječne pjesme. Ne treba biti ekstremno pametan da se shvati i napravi paralela kako se nekada ljepše i iskrenije živjelo, kako su se pisali neusiljeni stihovi o ljubavi, kako se voljelo. Ujedno, neka to bude poruka mladim ljudima – o čemu god da pišete ili pjevate, kojom god temom se bavili, neka vam baza bude ljubav.

Budite iskreni prije svega sa sobom, a onda i sa onima kojima želite poslati svoju poruku. Stvaralaštvo neka vam bude temeljito, da nikada ne osjetite stid koraka iz prošlosti. Budite istrajni, budite svoji i prije svega uživajte u svakom tonu i trenutku svog života!

Možda će vam se svidjeti i ovo...