Header

Bombaj štampa

Đuro je svoju RNR karijeru počeo kao očajan bas gitarista u nekoliko (još očajnijih) malih bendova, a prva “ozbiljnija” grupa je bila SCH u kojoj je prvi put počeo da pjeva. Bio je drugi pjevač grupe i bio je tako uspješan u tome da su ga već poslije dva-tri koncerta izbacili iz benda.

U to vrijeme je, pored Elvisa i Pušenja u Sarajevu postojalo još nekoliko bendova. Dva od njih su bili Ševa i Ševin Orkestar. Da ne bi dolazilo do zabune oba benda su odlučili promijeniti svoja imena, Ševin Orkestar u Plavi Orkestar a Ševa u Bombaj Štampa. Pjevači tih grupa su bili Loša – dječak sa kapicom i Nedo – gitarista sa najboljim “gardom” u gradu (tako ga je nazvao Dražen Ričl Zijo – tada gitarista Elvisovih Meteora).
Nedo, Mišo i Edo su odlučili da nađu frontmena i pozvali su Đuru na audiciju u njihov podrum. Poslije dvije pjesme, tri pive i četiri jointa Đuro je postao novi pjevač Bombaj Štampe. Ni danas nije poznato šta je bilo odlučujuće da ga prime u bend – tri pive ili četiri jointa.

Od tada njihovo druženje počinje da prerasta prijateljstvo i postaju neka vrsta rodbine, porodice, sekte ….
Omiljena mjesta postaju Bombaj Štamparija – podrum na Dobrinji u kom vježbaju i Bombaj redakcija – Nedin stan u ulici Kralja Tomislava (danas Nedin studio).

Đurin očuh Pako (na neki način njihov guru) u to vrijeme svakoga iz benda počinje zvati “Mili”. Članovi benda od tada počinju jedan drugog oslovljavati sa “Mili”, a Pakov omiljeni uzvik odobravanja “Braomilibraaaaomili!” (prvi dio se izogovara brzo, a drugi sporije) postaje najčešče izgovarana riječ u svakodnevnoj komunikaciji benda.
Na pitanje jednog “Milog” – Valja li mi šulja? Drugi “Mili” obično odgovara – Braomilibraaaaomili! Nivo oduševljenja se iskazuje dužinom drugog dijela uzvika. Na primjer – ako je košulja stvarno odlična odgovor će biti: “Braomilibraaaaaaaaaaaaaaomili!”

Pažljivi posmatrači (ili slušatelji snimaka) koncerata Bombaj Štampe mogu sa bine čuti taj usklik od nekog člana benda, obično poslije uspješnog Nedinog sola, Bajinog prelaza …. ili jednostavno poslije dobro odsvirane pjesme.

Pošto je titula “Mili” dodijeljena automatično svim koji su ikada svirali u Bombaj Štampi i nekolicini prijatelja i užih članova porodice, vrlo bliskih bendu koje je Pako osobno inaugurirao, danas širom svijeta (po nezvaničnim statistikama) živi oko dvadesetak “Milija”. Ernie Mendillo je zadnji koji je dobio taj časni naziv.

Treća ploča Bombaj Štampe “Neka DJ odma’ dole siđe!” posvećena je svim “Milijima” od Australije preko Amerike i Kanade pa sve do Sumega, malog simpatičnog mjestašca na sjeveru Mađarske, a snimili su je četvorica “Milija”; Nedo, Baja, Ernie i Đuro uz pomoć nekoliko Milija i Milih; Dženete, Alene, Loše, Tanje, Vlade i Pancha. Zadnja dvojica još nisu zvanično dobili titulu “Mili” ali su na najboljem putu da budu inaugurirani (Ova čudna riječ podsjeća na neki kuharski zahvat, vještinu – inaugurirane paprike ili tako nešto, kao što Nedu riječ “također” podsjeća na neki građevinski stroj). Pjesme na ovoj ploči nastajale su u Nedinoj i Đurinoj glavi u zadnjih desetak godina, a svoj konačni oblik dobile su (ničim izazvane) u Nedinom studiju (Bombaj Štampariji).

“Samo lagano” je najavni singl predstojećeg albuma ”Udari me nečim”, koji bi trebao biti uskoro objavljen. Sniman je u Muzičkom centru Pavaroti u Mostaru, a miksan u Beogradu u studiju Olivera Jovanovića.

Videos