Header

Lady D: Najbitnije od svega je sačuvati identitet!

Kulturološka propast, poremećeni sistemi vrijednosti, mediji, društvo u cjelini , sve je to realnost koja prožima sve segmente našeg života i koje smo manje više svi svjesni i šta ćemo sa tim!? Smatram da u ovom trenutku moje pisanje na ove teme i njihov uticaj na stvaralaštvo u muzici ne bi bilo od neke koristi  i da bi se na kraju opet svelo na svojevrsnu kritiku (prosipanje iz šupljeg u prazno) bez rješenja.

Zato, u  ovoj kolumni želim govoriti o borbi sa muzikom na ličnom nivou, o muzici iz dva ugla koja se međusobno ukrštaju. Da li će i ovo nekome koristiti? Zaista ne znam, ali se nadam da hoće.

Prvi ugao se odnosi na bavljenje muzikom, čiji je motiv prvenstveno zarada. Bend Lady D je i počeo sa radom kao “tezga” bend i još uvijek to većim dijelom jeste. Tek u posljednjih par godina smo se okrenuli autorskom radu. Obično umjesto termina “tezga” volim više koristiti “legalna prostitucija”, jer pazite na tezgi nećete naći krastavac ili kupus koji bi volio da je možda njegov plod imao neku drugu svrhu, osim da bude kupljen, pojeden, tačnije nema ni svijest šta je i koja je njegova svrha.

Sa druge strane, ja kao ljudsko biće sam svjesna da prodajem svoj pjevački dar, svoju emociju, svoju energiju “obučena” u pjesme koje nisu mojih misli, emocija i ruku djelo. Da, to je to i to je moj izbor kao jedne odrasle osobe, svjesne prednosti, ali i nedostataka ovakvog pristupa.

Naglasila bih da je u svemu ovome najbitnije da sačuvate svoj identitet, jer se lako može desiti da potrebe i želje publike prevladaju i da u cijeloj ovoj priči izgubite sebe (ovo se pored “tezgaroša” odnosi i na one koji se bave isključivo autorskim radom). I na kraju, da li sam ja smetnja nekome samim tim što je dio mene ovo izabrao? Mislim da nisam, ovo je ipak moj cirkus.

Drugi ugao (u ovom slučaju meni i bitniji) se odnosi na stvaralaštvo, koje samo po sebi nema neki poseban motiv osim da bude to što jeste. Lični izražaj, glas duše koji poprima muzički oblik, iskren do te mjere, da kad vas obuzme plačete i smijete se na sav glas, urlate od bijesa, goli pred sobom, ali i pred drugima ne osjećate stid, ne pitate se da li je ispravno, prepoznajete sebe. Da li sam uspjela prepoznati sebe? Jesam (ne tako davno) i to je put kojim  želim ići kada je autorska muzika u pitanju, a ujedno i savjet svima onima koji žele stvarati (bez obzira na žanr).

I konačno, da li postoji muzička scena u BiH? Naravno da postoji. To što se možda ljudima ne dopada njen sadržaj i izgled, ne znači da ne postoji.

Dijana Josipović

Lady D

Možda će vam se svidjeti i ovo...