Header

“Ogledalo u ogledalo” muzička karta Veltšmerca

“Ogledalo u ogledalo” naziv je prvog albuma muzičara Marka Bašića iz Banjaluke koji stvara pod pseudonimom Veltšmerc, a koji će svjetlost dana ugledati 31. oktobra.
 
Veltšmerc je u rubrici Muzički lonac Jelen Music Show ispričao odakle se rodila ideja za kreiranje tekstova i muzike koje je uobličio u album koji stilski ima fuziju žanrova od alter rocka do neo-psihodelije sa puno melodije. Za nadolazeći album snimio je i spot za pjesmu “Sve moje nisam ja”, koju će objaviti 16. oktobra.

Ideje o ovoj formi albuma su počele tek nakon urađenih prvih verzija za prve dvije, tri pjesme. Tad sam i počeo da razmišljam o mogućnosti grupisanja u cjelinu svog rada i pjesama koje su uslijedile. A dešavale su se potpuno spontano i neplanski. Nije bilo nikakvog cilja, plana, kalkulisanja, određivanja itd… Često sam znao da pitam ljude, sa kojima bih preslušavao trake, da mi kažu koji je to žanr uopšte, iako je to sporedna stvar, ali eto otprilike da približim lično ophođenje prema svim tim nepisanim pravilima, šablonima u muzičkom svijetu i slično.

 

 
Jedina stvar koja mu je, kako kaže, zaista bila bitna je to da ostane iskren prema sebi do krajnosti i da se njemu lično svaki detalj i minijatura na kraju u potpunosti sviđa.

Kao da radiš muziku kakvu bi želio da slušaš, i koju uostalom i slušaš. Tekstove sam takođe radio po osjećaju. Nekad bi neki stariji napisani tekst uz kafu dočekao svoj riff, a nekad bi to bilo suprotno, pa onda u dobroj atmosferi sve nekako prirodno legne i ti to osjetiš kao potpunost jednostavno.

 
I ideje za spot su mu se javljale svakodnevno i spontano.

Bitna mi je prirodnost i neusiljenost u svemu što radim, znači traganje za tim čistim, neobrađenim zen pogledom na svijet. I mislim da tek tada možeš kanalisati te neke magične trenutke i sitnice koje su ustvari stalno svuda oko nas, a koje ne vidimo od nas samih. Pa svakog očekuje ono što je već u njemu, što i sam naziv albuma govori, koji je poprilično alternativan za naše podneblje. Album se lirički bavi onim unutrašnjim u biću, možda nihilistički, ali bez osvrta na političku, ekonomsku ili neku drugu sferu samu po sebi.

 
Kaže da ga improvizacija uvijek nasmije i oduševi, a najzanimljiviji trenuci i raspoloženje u radu su oni “kad pjesma dobija život, dobije tijelo u jednom trenutku, postane nešto što nećeš baciti”.

Slušam dosta toga, jer muzika mi je podloga svakom danu. A mislim da jeste na neki način svojstveni hibrid svega što sam intenzivno slušao i na šta ne mogu biti ravnodušan.

 
On naglašava da autorskim bendovima i izvođačima u nedostatku vremena i prostora ostaje puko tapkanje u mraku sa svojim radom i oslanjanje na sreću ili neka druga sredstva promovisanja.

Mi smo jedna kulturna džungla ovdje, ili kao indijanci u rezervatu. Svaki doprinos je bitan, a mediji to mogu više od ostalih. Tradicionalno pozivanje na susjedne velike centre je neka greška u BiH mentalitetu, tako da ćemo to teško promjeniti, ali i dio tog mentaliteta je i da voli ono što je teško. Jelen Music Show je definitivno pomak iz mulja, i samo istrajnost nas možda može očuvati.

Možda će vam se svidjeti i ovo...

0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *