Header

Vanja Solaković, bend „Činčila“: Umjetnost treba da bude nešto što oplemenjuje ljude

U državi Bosni i Hercegovini je veoma specifična situacija – zanimljivo je kako i pored toliko otežanih okolnosti ima mnogo ljudi koji se bave umjetnošću, koji stvarno sa svim silama pokušavaju komunicirati sa okolinom. Ima mnogo naše omladine u kojoj je veoma vidljiva ogromna potreba za stvaranjem, bez obzira što se nalaze u ovom nezahvalnom vremenu neartikulisane buke i materijalizma.

Smatram da naše generacije žive u vremenu procjepa. Mi smo generacija koja je suočena sa naglom tehnološkom revolucijom, zbog koje smo zbunjeni i koja nam je promijenila način življenja drastično. Nalazimo se u fazi naglog navikavanja, koje nije nimalo jednostavno. U posljednjih deset godina se toliko drastično svijet promijenio, da nije ni čudo otkud toliko nezadovoljstva u ljudima i okolini.

Naučnici smatraju, da je jedan od glavnih faktora epidemije suicida upravo ova nagla tehnološka ekspanzija i moderni način življenja. Smatraju da je toliko svijet postao ubrzan, da je normalno stanje biti anksiozan, jer su ljudi konstantno izloženi izazovima koji zahtijevaju ubrzana rješenja, pogotovo ako živimo u urbanim sredinama. Veoma su rijetki momenti kada čovjek može sjesti i uistinu se opustiti i odmoriti.

Kompletan svijet je postao jedno hladno i duhovno siromašno mjesto, vođeno kapitalističkim režimom, gdje se svi bore za svoju “guzicu”! Imam osjećaj da više nikome nije stalo do zajednice, te se slabo ko više bori za dobrobit društva. Neki žive u svojim komfornim kulama, koje su izgradili na štetu kolektiva, jer je jedina vrijednost, nažalost, materijalna vrijednost i prikupljanje što više materijalnog bogatstva za sebe, a duhovni svijet u tom slučaju ispašta.
Postavljajući pitanje, kako je to biti neko ko zastupa totalno suprotne vrijednosti u takvom ludom svijetu, mogu doći do samo jednog odgovora, a to je, da je veoma teško ostati svoj i pri sebi u ovom vremenu, te da to uspijevaju samo oni koji su spremni rizikovati sve za svoje ideale i slobodu.

U Bosni i Hercegovini je ista situacija, samo što je Balkan jedna od zadnjih “rupa na sviralu”. Znajući kakvu smo imali istoriju i kroz šta smo sve prošli, uopšte me ništa ne čudi.

Zanimljivo je da se mnogi žale na turbo folk kao muziku i mentalitet koji je poklopio društvo i gurnuo pod tepih prave vrijednosti, pa samim tim i umjetnike. Mnogi nisu svjesni da je turbo folk samo prikaz ljudske svijesti u današnjem vremenu, te je kao i svaka muzika jasan pokazatelj društva u kojem živimo. Ne krivim uopšte turbo folk, ja krivim kapitalizam, jer je trubo folk produkt kapitalizma. Mada, kada bi poredili kapitalizam u svijetu i kod nas, možemo vidjeti ogromnu razliku, jer naš mentalitet jednostavno nije stvoren za to! Mi smo specifičan narod, jako smo individualni i puni ega, da jednostavno neki režimi i ideologije kod nas ne funkcionišu.

Budući da su ovo sve faktori koji utiču na to kako je biti muzičar u BIH, smatram da je veoma teško i “skidam kapu” svima onima, koji su se odlučili da se bave muzikom, svima onima kojima nisu konstantne prepreke podsticaj za odustajanjem, te koji su svjesni da na kraju krajeva, jedna od najljepših stvari koje čovjek može u životu da radi i koju ne može novac kupiti, je upravo stvaranje!

Mnogi se takođe žale da treba novca da bi se moglo bilo šta stvoriti i apsolutno ih razumijem, jer sam bio isti, ali me je iskustvo naučilo da ako imaš stvarno jaku želju da nešto stvoriš, naći ćes način da svoje ideje realizuješ, bez obzira ako si finansijski uskraćen!

Mogućnost snalaženja i nalaženja rješenja u momentima gdje se čovjeku čini da je stvarno nemoguće, je po meni bit dolaženja do kvalitetnog umjetničkog izražaja. Smatram da kad je čovjek primoran da se bori i traži, da samo tako stvarno nalazi kvalitet, jer nema tog djela koje je kvalitetno, a da je nastalo sa lakoćom.
Borba je ključ uspješnog stvaralaštva i smatram da je to nešto najljepše što imamo u BIH, te da nas ništa ne može zakočiti.

Savjet koji mogu dati mladim muzičarima u BiH, je da nikada ne odustaju od svojih ciljeva, da shvate da su sve te silne prepreke normalna stvar, te da iz njih samo postaju bolji i jači.
Isto tako, smatram da je važno biti svjestan samog sebe, u smislu da ne očekuju nerealne stvari od sebe i da ne rade muziku prvenstveno radi uspjeha, jer uspjeh je nešto što je na kraju krajeva relevantno. Iz ličnog iskustva, mogu reći da uspjeh i medijska pažnja uopšte ne utiču da se čovjek osjeća bolje. Jedina stvar koja donosi istinsku satisfakiciju, je ulaganje truda i vremena u stvaranje umjetnosti, a sve ostalo je stvarno manje važno.

Takođe, svjetujem mladim muzičarima, da razmisle kakav imaju uticaj sa svojom muzikom na slušaoce, jer je to ključna i važna stvar! Umjetnost treba da bude nešto što oplemenjuje ljude, širi pozitivne vibracije i tjera ljude da napreduju. Ako je djelo koje stvaraju nešto što će predstavljati, pa i reklamirati nemoralne stvari, onda tu uopšte nema razlike od turbo folka, bez obzira ako ne sviraju takvu vrstu muzike, jer je veoma važno biti svjestan da je muzika najuticajniji medij i svi muzičari trebaju imati dozu odgovornosti, koju danas nažalost većina ne posjeduje.

Možda će vam se svidjeti i ovo...