Header

Love song re

Filip Marić    17

Muzičar Filip Marić nedavno je objavio novi spot za svoju pjesmu “Love song re“. Do ideje za spot je došao nakon što je pronašao arhivu za public domain video snimke i shvatio da veliki dio starih reklama i edukativnih videa, imaju svoju priču i značenje.

Za samu pjesmu Filip ističe da ima dublji smisao, nego što se to čini na prvo slušanje:

“Ova, na prvi pogled obična, ljubavna pjesma zapravo se može povezati sa procesima Stockholmskog sindroma. Sve počinje ignorisanjem važnih upozorenja kao što su posesivnost, manipulacija i agresivnosti, što onda dovodi do zaluđenosti. Upravo tu zaluđenost u videu predstavlja djevojčica ispred ogledala koja se igra svojim odrazom. Tolika zaluđenost nas dovodi u dobrovoljno ropstvo, predstavljeno američkim propagandnim filmovima iz perioda Hladnog rata, a iz kojeg se ne možemo izvući dok si ne priznamo zaluđenost. “

Ipak, kraj pjesme je nabitniji u cijeloj priči i šalje najznačajniju poruku, objašnjava Filip:

“Sve do tada živimo pod maskama, postajemo cirkusne životinje koje je, emocionalno ropstvo, napravilo od nas. Takve zaluđene i izmanipulisane životinje lako je onda uništiti. Ali nakon sve te patnje, zapravo dolazi do razrješenja i kidanja iz tog ropstva, što na kraju ovog videa predstavljaju sretni i bezbrižni ljudi, koji su metafora za unutarnji mir. Kao i svaka dobra ljubavna priča, na taj se način i ova pjesma završava sretnim krajem.”

Filipa su impresionirale sve reklame i video snimci iz prošlog vijeka koje je pronašao na internetu, koje su bile inspiracija za novi spot:

“Bilo mi je strasno zanimljivo gledati kroz prozor vremena i uporediti sa našim vremenom. Bacilo me je u razmišljanje neko vrijeme o tome kako neke stvari mogu da se protumače na više načina što nije rijetkost da muzičari namjerno pišu takve tekstove. Po mom mišljenju, najbolja lirika ima dvije dimenzije – jedna bi bila obična za svariti (u vidu obične ljubavne pjesme), dok bi druga bila malo apstraktnija i filozofska. Razmišljao sam neko vrijeme o samom pojmu slomljenog srca i kako se na neki čudan način emotivno vežemo za nekog ko nas ne tretira najljepše i kao da više trčimo za nekim ko nas odbija, što bi se na čudan način moglo povezati sa Stockholmskim sindromom.”

Prošla godina je za Filipa bila teška, ali ju je prošao uzdignute glave. To je godina u kojoj je izašao i njegov album prvenac “Weltschmerz”, koji je prilično eksperimentalan i apstraktan za one koji su navikli na savršenu studijsku muziku. Ono što je on htio postići je da se zadrži indie feel homemade muzike na albumu, što je i uspio, zbog čega je izuzetno ponosan.

Planovi u budućnosti uključuju više autorske muzike i live nastupa, koje je, priznaje, jedan period izbjegavao, ali je shvatio koliki je njihov značaj.

Možda će vam se svidjeti i ovo...