Muzikom otvorila rijeku neispričanih priča
 
Talentovana banjalučka pjevačica Natalija Havralenko osvojila je publiku “Jelen Music Show-a” svojim prvim singlom „Sve“, koji su je nagradili sa najviše glasova i prvim mjestom Jelen Top 7 muzičke liste.
 
Za rubriku „Vrući tron“ Natalija je otkrila intimnosti koje su je navele da napiše „Sve“, kako je pjesma snimljena u studiju producenta iz Australije koji ne razumije o čemu ona pjeva na našem jeziku, te zašto je reditelj snimio spot u ženskom bade mantilu.
 
Pjesmom “Sve” pričaš o ličnom, bolnom iskustvu, a od pronalaženja neke nove, jače sebe i snimanja ove pjesme otišla si čak do daleke Australije. Kako je tekao put tvoje pjesme od parčeta papira do studija u Sidneju gdje je snimljena?
 
NATALIJA HAVRALENKO:

Pjesma “Sve” pisana je za one najupornije. Svaka osoba se nađe u ljubavnom odnosu koji ga pomjeri i promijeni. Poslije takvog odnosa imate osjećaj da se trebate ponovo povezati sa samim sobom. Ali, više niste ona osoba od ranije i proces pronalaženja nekog drugog sebe, u sebi, je veoma bolan i spor. Trudim se da posvetim mnogo pažnje i truda u bilo kojoj sferi svoga života. Ne prihvatam “ne mogu” i “ne znam”, već ih više doživljavam kao motivatore. Naučeni smo da se trud uvijek isplati, a onda se nađemo u odnosu u kome taj princip apsolutno ne funkioniše. Na ta iskustva danas gledam kao na jedan veliki blagoslov.
 
Samo snimanje pjesme je proteklo veoma interesantno. Kada sam sa Petrom Pupićem počela smišljati aranžman, zamislili smo ga u elektro-pop stilu. Ukucavali smo bubanj i dodavali neke efekte i klavijature, i zvučalo je sve to mnogo drugačije u odnosu na pjesmu kakva je danas.
 
Nakon nekog vremena pružila mi se prilika da odem u Sidnej u studio producenta i muzičara Semjuela Vinsenta sa četiri, skoro gotove pjesme. On je singl “Sve” izabrao kao prvu na kojoj će da radi. Interesantno je da on ni danas ne zna o čemu pjevam u pjesmi. Nikada nije htio da mu prevodim i govorio mi je da mu je melodija dovoljna da razumije pjesmu. Objašnjavala sam mu da želim da pjesma ima bit, da bude više elektronska produkcija. On uopšte nije slušao šta ja pričam, samo je u jednom momentu ustao, otišao u gluvu sobu i počeo svirati bubanj. Prešao je pjesmu tri puta i rekao mi da ga počnem snimati. I to je bilo to. Od tog momenta pjesma je dobila potpuno novi “izgled”.

 
I snimanje spota iza svih kulisa, ima jednu jako interesantnu priču sa mnoštvom anegdota. Možeš li nam otkriti kako je zapravo tekao taj proces?
 
NATALIJA HAVRALENKO:

Odlučila sam da snimanje spota povjerim Mladenu Marijanoviću i Siniši Stjepanoviću, jer sam znala da će mi iskreno reći šta treba da se radi, a šta nije dobro. Vjerovala sam, a na kraju je tako i bilo, da će napraviti najbolju moguću stvar u tom trenutku. Lokacija je nekako pristalaja emociji koju pjesma nosi. Napušteno, napaćeno, a iznutra prelijepo mjesto. Dan prije snimanja, ekipa koja je otišla da pripremi prostor je naletila na zmije u kući, što nas je sve isprepadalo. Ipak, snimanje ću pamtiti po tome što smo se neopisivo dobro zabavlji i smijali svemu što smo doživjeli. Prva od anegdota je moj crveni bade mantil koji je reditelj Mladen stalno nosio, jer je bilo strašno hladno u toj staroj kući koja nije otvarana čak dvije godine. Presmiješno je izgledao u njemu i konstantno nas je zasmijavao kada god bi se pokrenuo. Ono što nam je takođe bilo prezabavno i smiješno je to što sam pjesmu pjevala duplo brže zbog slow motiona, a dan ranije sam provela vježbajući brzo pjevanje.
Svi smo bili prljavi i smrznuti nakon 14 sati snimanja i jako sam ponosna na video spot, jer smo zaista dali sve od sebe da lijepo izgleda.

 
Da li su muzičari koje privatno slušaš ujedno i tvoji uzori kada stvaraš autorsku muziku?
 
NATALIJA HAVRALENKO:

Postoji veliki broj muzičara koji me inspirišu i koji su mi uzori. S njima sam zakoračila u svijet skrojen emocijama, koje su oživljene kroz tonove, ritmove i riječi. Naravno da se čuje uticaj određenih izvođača u mom komponovanju i pjevanju, ali ne razmišljam o tim stvarima dok pišem. Mislim da veći uticaj imaju stilovi koje pjevam i slušam od samih umjetnika. Ne trudim se da zvučim kao neko ko već postoji na sceni, želim da budem najbolja verzija sebe u svakom pogledu, a ako neki dio u mojim pjesmama podsjeća na nekog od onih velikih koje ja volim, samo mogu da budem počastvovana.

 
Koliko se po tvom mišljenju, pruža medijskog prostora mladim ljudima iz BiH koji se bave autorskom muzikom i kakvi su problemi sa kojima se susrećete kada je u pitanju promocija vašeg rada?
 
NATALIJA HAVRALENKO:

S obzirom na to da iza sebe imam jednu autorsku pjesmu i nekoliko obrada, mislim da nisam dovoljno kompetentna da odgovorim na ovo pitanje, ali mogu da iznesem svoje mišljenje i iskustva. Kada sam objavila prvu obradu, bilo je medija iz Banjaluke koji su se interesovali za mene i moj glas, što me prilično iznenadilo jer sam kroz razgovor sa kolegama imala utisak da za muzičare, autore i pjevače nema mnogo medijskog prostora. Bar ne za one koji se ne bave novokomponovanom muzikom. Kada sam objavila drugu i treću obradu, mediji iz Sarajeva su se takođe počeli interesovati za mene. Danas, poslije objavljivanja svoje prve autorske pjesme, smatram da ima prostora za umjetnike i autore, ali ne smatram da je on krucijalan u rješavanju problema na koje mi izvođači nailazimo. Bitno je da postoji inicijativa. Problem koji koči sve nas je naravno, novčane prirode.
 
Smatram da postoji mnogo talenta i kreativnosti, ne samo u Banjaluci, već širom regije, ali većina nas nailazi na istu prepreku, a to je da svoju umjetnost moramo tretirati kao hobi. Imati “pravi” posao i ulagati u muziku koliko možeš.

Osoba koja smatra da je njena-njegova umjetnost ono što radi najbolje mora da se uvrijedi na ovakvu konotaciju. Ipak, svako na svoj način nađe rješenje kako da, na trenutak, izađe iz tog okvira i uradi nešto lijepo, korisno i kulturno.
Mnogo i često se priča o tome, ali vrijedi iznova podsjećati da je veliki problem u našem društvu (pored milion ostalih), taj što je kultura potpuno zanemarena. Svi se bore za očuvanje nacionalnog, a ne razumiju da jedan narod bez kulture, tradicije i jezika nema ništa i to je paradoks. Pored toga, obrazovni sistem nas uči i programira tako da ne prihvatamo različitosti bilo koje vrste, što dodatno otežava život umjetnika u našem društvu.

 
Koliko upravo projekat „Jelen Music Show“ može doprinijeti da autorska muzika koju stvarate na što ljepši način nađe put do publike?
 
NATALIJA HAVRALENKO:

Veoma je važno da postoje muzičke liste, kako zbog toga što je i javnost na taj način uvijek u prilici da prati novitete na domaćoj sceni, tako i zbog motivacije među muzičarima. Meni, a vjerujem i ostalima znači da ono što stvaram dođe do što većeg broja ljudi. Važno mi je da čujem komentare i da osjetim kako publika prihvata onaj najiskreniji dio mene, kako bih mogla dobiti uvid do koje tačke su stigle moje note i koliko njih me prati na mom muzičkom putovanju i obrnuto. “Jelen Music Show” će sigurno doprinijeti promociji BiH muzičke scene.

 
Rekla si nam da si u Australiju otišla sa četiri pjesme. Pored pjesme “Sve”, kakve si planove pripremila za ostale tri?
 
NATALIJA HAVRALENKO:

Trenutno sam u fazi pronalaženja sponzora za sljedeći video spot. Voljela bih da svi video spotovi budu istog ili boljeg kvaliteta. Pored toga sam opet počela da komponujem i uživam u tom procesu. Ovih dana sam pronašla neke stare ideje koje nisam snimila, pa sam se i njima posvetila. Komponovanje iziskuje mnogo vježbe i koncentrisanosti koja je meni nedostajala poslije snimanja u Sidneju, ali se sada lagano vraća. Osjećam da imam mnogo toga da ispričam. Pripremam nastup i promociju singla “Sve” u Sarajevu, koja će se desiti početkom septembra.