Jelen pivo
Header

Dražen Kecman o prvoj solo pjesmi “Telos”: “Ispunjavam svoj dječački san”

Dražen Kecman Telos

Dražen Kecman je momak koji je zaslužan za produkciju velikog dijela domaće urbane muzike, koja se redovno nalazi na našoj “Top 10” listi. Godinama je svirao u banjalučkom metal bendu “As I Fall”, a posljednjih nekoliko godina se odlično snalazi i kao producent. Sada je došlo vrijeme za njegovu prvu solo pjesmu “Telos”, koja je bila povod za razgovor sa ovim multitalentovanim momkom.

Nedavno ste objavili Vašu prvu solo pjesmu “Telos”. 

“Što se tiče same pjesme Telos, ideja je tu već od 2010. godine. Htio sam da pokušam da stvaram “filmsku muziku za sebe”, ali iskreno, nisam imao hrabrosti upustiti se u sve ovo. Uvijek su tu nekakva ograničenja koja postavljamo sami sebi, poput razmišljanja- nisam išao u muzičku, ne znam da sviram klavir, a tek violine, čela, trube i ostalo. Medjutim, bitno je da kreneš i gradiš pomalo. Ja, recimo, radim sve po sluhu, zamišljam kako bi to bilo na drugim instrumentima. Pomaže naravno i kad se to odsvira na gitari ali opet mnogo je sve drugačije. Reakcije na pjesmu su više nego pozitivne. Iskreno, sve ovo radim za sebe, da ispunim dječački san. Ukoliko pritom moje pjesme dodju do ljudi koji izdvoje koji minut da ih poslušaju, tim bolje.”

Gotovo svake sedmice imamo situaciju da se po tri pjesme iz Vašeg studija nalaze na našoj „Top 10“ listi. Publika očigledno prepoznaje i nagrađuje Vaš doprinos u svim tim pjesmama. Šta mislite, zašto je tako? Po čemu se te pjesme izdvajaju?

Da, trenutno su na Jelen Music Show “Top 10” listi “Eho Radar”,” Charna” i “Subversion”, tri žanrovski različita benda i mislim da su najviše za to ipak zaslužni sami bendovi. Nema tu mnogo mudrovanja, dobra pjesma nađe svoj put do publike. Naravno, ima tu mnogo faktora od kojih je jedan i produkcija, kvalitet audio zvuka, ali ipak bendovi su ti koji imaju pjesmu, ideju-koncept, a na meni je da ostvarim ono što su momci zamislili.”

Kako izgleda sam proces nastanka pjesme, od prvog ulaska u studio do finalne verzije pjesme?

“Od samog početka insistiram da bend shvati sve to kao dobro zezanje, druženje i da se opusti, jer najbitnije je da se osjećaju prirodno i opušteno, a onda je lako i ideje dolaze same.
Oprema, uvježbanost i sva ta standardna priča, sve to se očekuje, ali uzalud sve to ako bend nema slobodu da se ponaša kao na svojim probama. Nakon toga svi zajedno razgovaramo o samoj pjesmi, upoznajem pjesmu, kakva su očekivanja, šta ubaciti, šta izbaciti i hiljadu sličnih sitnica, u suštini jedan opširan process, a još nismo ni počeli sa snimanjem. Bendovi uglavnom odrade snimanje bez greške i tu naravno razmjenjujemo ideje i onda dolazimo do mog glavnog posla – a to je mixing i mastering.”

Koliko u stvari taj finalni zvuk zavisi od producenta, a koliko od muzičara?

Sve zavisi šta bend želi. Kreće se od toga da bendovi traže da zvuče kao na probama, pa sve do modernog isproduciranog zvuka. U svakom slučaju, na meni je da pokušam da ispoštujem sve njihove želje i ideje, ali i da ubacim poneku svoju.

Sa kakvim muzičarima Vam je najlakše sarađivati, a koji Vam nisu omiljeni?

“Nema tu više omiljeni i manje omiljeni, barem ljudi koji rade sa mnom su svi podjednako zanimljivi i interesantni. Jedna od prednosti ovog posla je ta što susrećete različite ljude iz različitih žanrova – rock, punk, metal, hip hop… Ali i različitih sfera života – doktore, advokate, mehaničare itd. Tu su, došli su, znači žele da radimo i to je to.”

Omiljena saradnja za sada? Na koji svoj producentski rad ste najviše ponosni?

“Nije da odvajam, ali ipak moram prednost dati domaćim bendovima, koje sve poznajem i lično. Drugačije je kad te ljude vidite uživo, razgovarate, popijete pivo i uđete u dubinu svega, a drugo kad sa strancima radim samo mix i mastering, ljude koje nikad nisam vidio, a mnoge od njih nikada i neću jer su sa različitih strana svjeta.”

Možete li nam otkriti na čemu trenutno radite u Vašem studiju?

“Morao bih prvo da izdvojim da sam prije nekoliko dana izbacio svoju prvu pjesmu “Telos”, kao što sam već rekao. Ako pričamo o žanru ili pravcu, najlakše je reći da je to filmska muzika. Još kao klinac, dok sam gledao film “Povratak u Budućnost”, fascinirala me muzika iz istih. Možda i više nego sami filmovi. “Gospodar Prstenova” iz kojeg sam i studiju dao ime, “Gladijator”, “Endgame”… Alan Silvestri, Steve Jablonski i naravno nenadmašni Hans Zimmer, imali su ogroman uticaj na mene. Trenutno završavam moju drugu pjesmu, a ujedno usklađujem vrijeme sa ostalim rasporedom snimanja. Što se tiče ostalog snimanja, upravo završavam pjesmu za Banjalučke Hip Hop momke iz “Grin Bulz-a”, a nastavljam dalje i sa momcima iz bendova “Charna”, “Subversion” i “Eho Radar”, koji ozbiljno rade i ovim tempom mislim da ćete od njih moći da očekujete još dosta pjesama u 2020-toj godini.”

Smatrate li da je kod nas prilično potcijenjen posao muzičkog producenta, odnosno da ljudi nisu svjesni kolika ja zasluga producenta kod nastanka svake pjesme?

“Pa i ne baš. Posao muzičkog producenta nije da bude glavni, da bude ispred benda, to nikako! Recimo slušate svoj omiljeni bend, sigurno u tom trenutku ne zamišljate kako je bilo producentu tokom snimanja ili da li je dobio dovoljno zasluga, već se poistovjećujete sa tom pjesmom kroz svoja lična iskustva i emocije. Na kraju za većinu svjetskih hitova prosječni ljudi i ne znaju ko su producenti, jer to nije ni bitno. Mislim da su se kod nas producenti malo razmazili i stalno se traže izgovori i svima nešto smeta. Te nisu im bendovi dovoljno navježbani, dolaze im sa lošim instrumentima, stare žice, ne valja ovo, ne valja ono. 
Sve je to super i samo da se radi, druži i stvara.”

Kako biste okarakterisali domaću publiku, ima li dovoljno „mjesta“ za sve nove urbane bendove?

“Ima mjesta za sve, ali mi smo mala sredina, Banja Luka je mali grad. U jednom Los Angeles-u ima više bendova nego na cijelom Balkanu. Trebalo bi da svi prihvatimo realnost. Publike ima, bendova ima, prostora ima. Uvijek može bolje, ali može i gore.”

Kakav je trenutni status benda „As I Fall“? Imate li planove za budućnost?

Što se tiče AIF-a, već nekoliko godina ne radimo uživo svirke. Tako smo se dogovorili i zbog naših privatnih obaveza, ali svako malo uđemo u studio i odradimo novu pjesmu. Mislim da sad imamo spremne četiri nove pjesme, a prvu bi trebalo da izbacimo u narednom periodu.

Dokazali ste da se odlično snalazite na bini, ali i kao producent. Koji od ova 2 posla Vam je draži?

“Iskreno, mnogo više sam se pronašao sa ove strane, kao producent. Potpuno me ispunjava kada radim sa bendovima i kako gradimo pjesmu ka njenom finišu.”

Iza sebe imate i nastup na jednom od najpoznatijih svjetskih muzičkih festivala „Exitu“, što je san gotovo svakog benda. Kakvi su utisci sada o toj epohi Vaše karijere?

“Da, bilo je tu svega: Exit, Zaječarska Gitarijada, Jelen Demo Fest, Zagreb, Sarajevo, Rijeka, Novi Sad itd. Mnogo dobrih ljudi, poznanstava i piva. 😀 Gledajući sad na sve to, lijepo iskustvo, lijep period života, ali sad sam otac, suprug, a pomalo i producent u svom studiju, tako da mi je sad ipak neuporedivo bolje.”

Vaše mišljenje o Jelen Music Show platformi, odnosno njenom značaju za domaću urbanu muzičku scenu?

“Šta reći o Jelen Music Show, a da ne bude da pretjerujem, ljudi SVAKA VAM ČAST. Pratim aktivno sve što radite, donosite nam informacije, nove bendove za koje nisam prije čuo, vijesti, dešavanja, za sve i svakog ima mjesta. Kratko, jasno, a opet sve u srž. Samo nastavite to što radite!”

 

#slusajdomace

Možda će vam se svidjeti i ovo...