Pjesma “Mahala zna” je jedan od ovosedmičnih noviteta na “Top 10” listi, a kako je riječ o numeri za koju je snimljen Virtual Reality muzički spot, što je na neki način pionirski korak uvođenja IT tehnologije u muzičku i video produkciju BiH, razgovarali smo sa njenim autorom, umjetnikom Emirom Bukovicom. 

Nova pjesma „Mahala zna“ u sklopu Vašeg solo projekta BUKOWSKEE donosi prvi VR video spot u Bosni i Hercegovini. Šta to tačno znači, otkud ideja i kako je tekla realizacija?

Emir Bukovica: “VR ili Virtual Reality se odnosi na računarski generisanu simulaciju u kojoj osoba može komunicirati u umjetnom trodimenzionalnom okruženju koristeći elektroničke uređaje, poput posebnih naočala s ekranom ili rukavica opremljenih senzorima. Nove generacije već odavno znaju sve o VR-u kroz video igrice, ali u našoj muzičkoj industriji, ako ona uopšte i postoji, nije bilo pokušaja da se ova tehnologija primijeni pri izradi muzičkog video spota. Ekipa DIGI.BA koja već dugo koristi VR u svojim projektima digitalizacije kulturne baštine, došla je na ideju da u sklopu projekta “Virtualni muzej starih zanata”, za koji sam ja pisao muziku, napravi prvi VR muzički video spot i ja samo mogu reći da sam sretan što je moja pjesma dio tog pionirskog početka uvođenja novih tehnologija na domaće muzičko video tržište. Spot se može pogledati i bez specijalnih naočala i slušalica.”

Trenutna pandemija uticala je na sve sfere života, pa tako i na muzičku industriju. Kakve Vi posljedice trenutno osjetite i kako se nosite sa njima?

Emir Bukovica: “Korona je usporila, zaustavila, pa i unazadila mnoge djelatnosti, a među njima su kulturne i umjetničke među najpogođenijima. Koliko vidim, doneseni “korona zakon” se nije ni dotakao problema ogromne mase ljudi koji su u i oko muzičkog biznisa. Govoreći konkretnije mogu naglasiti da su svi koncerti i festivali na kojima smo moj bend i ja trebali nastupiti ovog ljeta otkazani. Mislim da je država dužna da sistemski pomogne i posrnuloj muzičkoj industriji, mada u tu pomoć jako sumnjam, jer koliko vidim ljude koji vode ovu zemlju umjetnost i kultura uopšte ne zanimaju. Moja sreća je da sam autor kojeg traže i u nekim malo drugačijim muzičkim sferama od rokenrola, tako da sam u saradnji sa istraživačkom laboratorijom “Sarajevo Graphics Group” komponovao muziku za trailer projekta “Sarajevo5D”, prvog AR vodiča kroz Sarajevo. Takodje sam komponovao muziku za pomenuti “Virtuelni muzej starih zanata”, a upravo radim i na projektima “Amusing Museums”, gdje sam autor muzike za VR simulaciju bitke na Neretvi u sklopu kreiranja digitalnog sadržaja za muzej u Jablanici, kao i Creative Europe projektu “Real Heroes”, na kojem radim dizajn i produkciju zvuka za VR aplikaciju “Da Vinci Effect”.”

Kako je došlo do Vašeg angažmana na EU projektu „Real Heroes“?

Emir Bukovica: “Sarajevsko udruženje za digitalizaciju kulturne baštine DIGI.BA i Sarajevo Graphics Group, na čelu sa profesoricom Selmom Rizvić sa Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, svojim dosadašnjim projektima i njihovom kvalitetom su se izborili da budu dijelom fenomenalnog EU projekta “Real Heroes”. Radi se o projektu u kojem će kroz digitalnu formu, putam VR aplikacija, da se predstavi 100 najznačajnijih ličnosti u istoriji Evrope.  Ova bh. ekipa je dobila zadatak da predstavi grandioznog Leonarda Da Vincia. Nakon naše uspješne međusobne saradnje na više projekata, za koje sam pisao muziku, pozvan sam da napišem muziku i budem sound dizajner i za ovaj vrlo zahtjevan i za mene preizazovan projekat, koji će faktički biti predstavljen cijelom svijetu.”

Koliko se razlikuje pisanje muzike za video igrice, preko one za filmove, do muzike za muzičare? U čemu od ovoga se najviše pronalazite i u čemu najviše uživate?

Emir Bukovica: “Kada generalno volite i živite muziku, onda su vam sve forme muzike interesantne, drage i izazovne. Slažem se sa onima koji kažu da postoji samo jedna podjela u muzici, na lošu i dobru. Ja sam po nekom svom osjećaju i senzibilitetu svakako najviše u rokenrolu, ali mi nisu strani i neki malo drugačiji tonovi ili bolje rečeno muzički izrazi, koje artikuliram i plasiram na nekim drugim platformama, tipa video igrica, dokumentaraca, itd.”

Kako uspijevate ostvariti balans između benda i solo karijere? Ne trpi nijedna strana čini nam se?

Emir Bukovica: “Nema potrebe da trpi. Kada mi dođe neka melodija u glavi nikada unaprijed ne znam u kojem smjeru će ona otići. Emir & Frozen Camels su za mene više od muzike. To je moja druga familija, tamo nas je 5, tamo se zezamo i dajemo jedan drugom podršku. Kad usred koncerta gitaristi pukne žica mi to pokrivamo zajedno, mijenjamo ga dok je ne zamijeni i zajednički plovimo. BUKOWSKEE je ipak malo intimnija priča, u kojoj sam sam i u kojoj prosipam neka ipak malo više lična stanja i iskustva. I bend i solo projekat me prevashodno čine sretnim, jer volim i živim muziku.”

Tokom aktuelne pandemije bili ste aktivni kako sa bendom, tako i u solo vodama. Može li se reći da nije poremetila Vašu kreativnost i želju za stvaranjem?

Emir Bukovica: “Mene je sami početak ove Covid-19 pošasti zatekao u Americi, gdje sam umjesto planirane četiri sedmice ostao četiri mjeseca. Sve vrijeme sam naravno bio u kontaktu sa svojim bendom, pa smo čak uspjeli i snimiti jedan od, u to doba, aktuelnih online karantinskih kućnih videa, za našu pjesmu “Ulica”. Pokušao sam ovu odvratnu pandemiju koliko toliko okrenuti u svoju korist, pisao sam nove pjesme, radio na nekim drugačijim muzičkim projektima i to i dalje radim, pošto se nekako još ne nazire kraj ovog sr… kojeg nas je sve unazadilo i prikočilo. Na žalost, neke i ubilo.”

Na čemu trenutno radite i šta do kraja godine možemo očekivati od EFC, ali i BUKOWSKEE projekta?

Emir Bukovica: “Kao što već rekoh ova korona nas je zaustavila i prikočila u tom koncertnom segmentu. Otkazani su nam mnogi nastupi, pa i jedna najavljena turneja u Slovačkoj kojoj smo se puno radovali. Sve ovo se dešavalo dok, žargonski govoreći, u šteku već pola godine imamo gotovu pjesmu  i zaista fenomenalan spot “Rat za ljubav”. Računajući da će korona proći željeli smo da i pjesmu i spot promovišemo kako Bog zapovijeda. Ali pošto ovo stanje očito ne misli stati uskoro, mislim da ćemo ubrzo ipak objaviti i ovu pjesmu. Isto je i sa BUKOWSKEE projektom. Postoje pjesme koje su napisane i snimljene. I koje čekaju pravi momenat da budu objavljene. Nadam se da će to biti vrlo brzo.”

Svestrani ste, radili ste na različitim projektima, ali uvijek je fokus bio na muzici. U kojoj ulozi ipak najviše uživate i šta je ono što najviše volite raditi? Da li je to nastupati pred publikom, pisati tekstove, komponovati muziku za filmove ili nešto četvrto?

Emir Bukovica: “Još kao klinac, u osnovnoj školi, osnovao sam grupu “Metro”. Bili smo trojka i pokušavali smo kopirati grupu “Azra”. Čak smo sebi i dali nadimke po imenima članova Azre. Ja sam bio Johnny. Sjećam se da smo svirali jako puno. Onako kako smo tada umjeli i gdje god nam je bila prilika. Odsvirali bi Azrin album “Ravno do dna” onako u cugu, od “Smrdljivog grada” do “Odlaska u noć”. I to je bilo pravo uživanje. Vremenom sam se počeo radovati pisanju svojih pjesama. Za sebe i za neke druge. Pa svirao u nekim bitnim bendovima. Onda se zatekao u Americi i tamo ispunio neke svoje dječačke snove. Svirao i družio se sa AC/DC, Lenny Kravitzom, Danny Shepardom,… Opet puno svirao, ali i pisao pjesme. Radio u studiju. Pomalo se i zasitio svega. Sada mi se čini da najviše uživam u studiju, dok pišem, stvaram i snimam nove pjesme. Možda i jeste normalno da se neki krug lagano zatvara i da se čovjek vrati u ona svoja četiri zida, kada sam u svom rodnom Goraždu s gitarom u ruci sanjao neke velike snove, koji su se eto poslije poprilično i ostvarili. Sad mi se ovaj odgovor čini malo penzionerskim, ali sam siguran da će se sve promijeniti čim Covid-19 nestane i čim se na obzorju ukaže svijetlost prepuna koncerata, svirki, druženja s publikom i rajom.”

#slusajdomace