Bend Infuzija iz Bratunca nije običan muzički sastav. Riječ je o porodičnom blagu, gdje je otac Rajko Ostojić iz ljubavi prema muzici, a želeći da njeguje talente svojih sinova Mirka i Đrorđa, zajedno s njima osnovao bend koji je usmjeren na autorsko stvaralaštvo.

Zamolili smo ih da uđu u naš Muzički lonac gdje smo im skuvali nekoliko pitanja. A kako oni, pored sviranja, promišljaju o muzici i sve što prati scenu u BiH, pročitajte u nastavku

Foto: Mladen Kojić

JMS: Jako je zanimljiv sastav vašeg benda – otac sa sinovima. Možete li nam ispričati kako je sve počelo? Sa koliko godina su vaši sinovi naučili da sviraju i kako ste došli na ideju da osnujete bend?

Infuzija: Mi smo veliki ljubitelji muzike. Kada su se dječaci rađali, moja supruga i ja nismo bili od onih roditelja koji zbog malih beba prave apsolutnu tišinu. Kako su ušli u kuću muzika je uvijek bila prisutna i važan dio kućne atmosfere. Starijeg sina smo čak uspavljivali uz Halforda, on nije htio drugačije da zaspi. Sad kada se sjetim, tokom odrastanja su bili mirniji kada im pustimo da slišaju neki koncert, nego kad se igraju. Mirko je počeo svirati gitaru sa devet godina, tako i Đorđe bubnjeve. Nisam ih forsirao i primoravao da se bave tim, ali sam im stalno ponavljao da ako hoće da budu kvalitetni muzičari – onda moraju da vježbaju. Vremenom su napredovali, a onda sam shvatio da će njihov talenat odlepršati ako nešto ne preduzmem. Tako sam ušao sa njima u tu priču da ih podržim na tom putu. I ja sviram bas gitaru, pa sam im dobro došao. Stvari su se odvijale same od sebe, našli su nam se ljudi koji su svako po na osob doprinijeli tom stvaralaštvu.

JMS: Kakva je reakcija publike na vaš bend i muziku koju svirate? Koliko je ta podrška važna kao vjetar u leđa da budete još bolji?

Infuzija: U prvi mah to izgleda veoma čudno. Ne znamo da li vole te pjesme koje sviramo, da li je to zbog takvog sastava benda ili im se sviđa kako mi to radimo. Ima svega pomalo, a mi se trudimo da to sve zvuči dobro. Ne želimo da beremo simpatije ni zbog čeg drugog. Ljudi su prepuni haosa u životu, mahom su nezadovoljstva preovladala, a mi im dobro dođemo da poprave raspoloženje. To i jeste cilj našeg nastupa gdje god sviramo. A podrška publike je jako, jako važna, uzajamno utičemo jedni na druge.

Foto: Mladen Kojić

JMS: Kada je u pitanju vaš autorski rad, šta je to što vas inspiriše na stvaranje muzike i teksta? Kakvu poruku vašom muzikom želite poslati publici?

Infuzija: Prvenstveno nužda da moji sinovi ne zaglave na pola puta u tom svijetu muzike. Autorski rad je neminovan ako bend ima za cilj da postigne nešto. Glavna tema je najčešće ljubav. To je glavna poruka publici, rijetko kad imamo na umu nešto drugo!

JMS: Do sada imate snimljena dva CD-a. Kakvu su vam planovi kada je u pitanju autorsko stvaralaštva? Planirate li uskoro izdati novi singl, video spot, album, učestvovati na nekim festivalima?

Infuzija: Imamo snimljena dva CD-a „Život je dar“ i „Sjenke na zidu“ sa ukupno 13 numera, sve to uz pomoć našeg dragog prijatelja Stefana Braunovića (Podgorica). Da nije bilo njegovih snimaka nas nigdje ne bi bilo. Sav taj materijal je urađen skoro uz nemoguće uslove da se išta snimi. On se dobro snašao i izvukao materijal kojim bismo mogli da se promovišemo. Mi smo svo vrijeme hrabro slali te pjesme na svaki festival na koji smo se prijavili i veoma smo ponosni na svaku snimljenu pjesmu, bez obzira što nije na profesionalnom nivou. O planovima nije dobro ni pričati mnogo, idemo samo i ne stajemo. A što se tiče festivala – trudimo se da budemo učesnici gdje god možemo.

Foto: Mladen Kojić

JMS: Koliko je danas teško baviti se autorskom muzikom? Na kakve sve prepreke nailazite na tom putu i šta je to što biste vi promijenili na bolje?

Infuzija: Nama nije problem iz razloga što imamo dosta ideja. Da li se te naše pjesme uklapaju u današnje aktuelnosti ili zadovoljavaju nečije stručne kriterijume? Stvarno nas ne zanima, jer ne želimo da budemo dio trenutne mašinerije! Pogledajte na šta liči današnja kulturna scena. Važna je pažnja i pozitivna reakcija publike. Naš bend je specifičan. Ja moram prvo da vodim računa da li su moji dječaci ispunjeni energijom kad sviraju neku našu ili tuđu pjesmu, ako im se ne sviđa – onda to i ne radimo. Takođe kad pravimo repertoar za neki nastup, oni biraju, a ja ih samo pratim, jer utvrdio sam da imaju jako dobar ukus. Zamislite kako bi bilo ružno da ih ja forsiram da sviraju nešto što ne vole. Nema prepreka kad ne mislite o njima. Što se tiče promjena, vrijeme će da pravi promjene svojim čarom!

AUTORKA: Mirna Dušanić