Zagrebački bend Elemental snimio je posljednji album „Ilica“ tik pred početak pandemije, a nedavno je pjevačica i autorka Mirela Priselac Remi objavila svoju prvu zbirku poezije „Masarykova“. To je bilo dovoljno da se zainteresujemo za nove projekte na umjetničkom planu Remi, sa kojom smo razgovarali o novom albumu, razlici između muzike i književnosti, a otkrila nam je i koga od regionalnih muzičara smatra nevjerovatno maštovitim i naprednim.

Elemental ima novi album „Ilica“, Vi ste nedavno objavili prvu zbirku poezije „Masarykova“ – zaključili bismo da ste tokom pandemije bili ultra produktivni?

Mirela Priselac Remi: „O, ne, tokom pandemije tj. izolacije mi je bilo baš teško fokusirati se na kreativni rad, jer su mi misli bježale posvuda. Zapravo, bila sam dosta zabrinuta i pod dojmom svih informacija kojima smo bili bombardovani sa svih strana, a nismo imali gdje „pobjeći od njih“ – doslovno i metaforički. Zbirka pjesama „Masarykova“ sastavljena je od poezije koju sam tokom godinu i po dana objavljivala na svojoj Facebook stranici „Remi na internetima“ i nekih koje su sjedile u ladici i čekale da ih uklopim u korice. Tokom izolacije sam više radila na doradi zbirke s Markom Pogačarom, koji je i njezin urednik.
Što se tiče „Ilice“, osmog albuma Elementala, posljednje vokale za album snimili smo krajem februara – to se ispostavilo kao sjajan potez, budući da sam izolaciju provela u Beogradu, a ostatak benda u Zagrebu. Bilo bi gotovo nemoguće dovršiti ga tako otkošteni, s dvije adrese. Čekali smo da Shot dovrši miks i master albuma i čim je bilo gotovo, objavili smo ga na digitalnim platformama. Pjesme koje su se našle na albumu „Ilica“ pisali smo i komponovali tokom posljednje dvije godine.“

Šta je sa onim negativnim stranama koje je donijela pandemija, kako ste se nosili sa ukidanjem koncerata i nastupa proteklih mjeseci? Koliko Vam nedostaju koncerti, direktan kontakt sa publikom?

Mirela Priselac Remi: „Koncerti mi neizmjerno nedostaju. Teško mi je uopšte o tome i progovarati, jer mi je to zaista bolna tema. Nevjerovatno je koliko čovjek toga uzima zdravo za gotovo – na primjer, meni je bilo sasvim „normalno“ da putujemo i sviramo po regiji, da dva puta sedmično odlazimo u prostoriju za probe gdje stvaramo, da budem inspirisana i da pišem… Kako je udarila izolacija, pandemija, a onda i potres u Zagrebu, sve mi se to rasplinulo. Zaista sam bila u stanju šoka. Sada sam već pomalo i prihvatila činjenicu da na pozornicu nisam stupila od marta, ali i dalje mi se steže srce kad razmišljam o tome. Hoću li zaboraviti tekstove pjesama? Hoću li se sjetiti svih aranžmana? Što ako mi sve to ispari? To su strahovi koji me more. Koncerti su kruna umjetničkog djelovanja, ako govorimo o muzičarima. Kao što je, na primjer, slikaru kruna kada izloži svoje radove u galeriji, publici na uvid. Bez tog dijela procesa, u kojem na neki način tražiš i validaciju, umjetničko stvaranje je krnje.”

Zašto „Ilica“ kao naziv novog albuma i kako ga opisujete – koja mu je središnja tema i koliko se razlikuje od prethodnih?

Mirela Priselac Remi: „Na albumu „llica“ nalazi se osam pjesama koje smo minuciozno i polako birali među svim pjesamama koje smo napravili u posljednje dvije godine. Napisali smo ih i komponovali mnogo više od ovih osam koje su završile na albumu, ali htjeli smo da baš svaka od tih osam bude ona iza koje stajemo 110%. Album počiva na konceptu „Ilica“ koji je dijelom veće slike koju ćemo predstaviti idućim albumima. Zapravo, ne bih htjela previše o tome u ovom trenutku otkrivati – samo ću reći, „Ilica“ je prvi korak. Odabir naslova označava da je riječ o gradskim pričama kroz koje vas Shot i ja vozimo; koliko god je poprilično „lokalan“ toliko je i lišen većeg značaja, jer se album komotno mogao zvati i „Knez Mihajlova“ ili „Ferhadija“. Mi smo regionani bend i sve te ulice smatramo svojima. Ja volim i Sarajevo, i Beograd, i Ljubljanu, ali i Skopje i Podgoricu i smatram ih svojima. „Ilica“ kroz lokalni toponim priziva upečatljive gradske toponime iz svih ovih gradova koje sam nabrojala. Čini mi se da se publici sviđaju nove pjesme – podržali su nas kupnjom našeg albuma u digitalnom obliku, a nadam se da ćemo im nove pjesme uskoro predstaviti i uživo, na pozornicama.”

Album „Ilica“ dostupan je na platformi Bandcamp, gdje ljudi donacijom i kupnjom istog pružaju podršku bendu, koja je sad umjetnicima itekako potrebna. Na koji još način društvo može pomoći muzičarima u trenutnoj situaciji i kakav je Vaš stav generalno o odnosu vlasti prema umjetnicima tokom pandemije?

Mirela Priselac Remi: „Kad je proglašena pandemija i kada je postalo jasno da koncerata, do daljnjeg, neće biti, okrenuli smo se promociji svoje muzike kroz društvene mreže i digitalne platforme. Reakcija publike na to bila je sjajna, jer su prepoznali potrebu da kroz kupnju albuma i pojedinačnih pjesama podrže bendove koje vole. U Hrvatskoj, nekolicina muzičkih udruga pokrenula je inicijativu kojojm bi radijske postaje puštale više domaće, regionalne izvođače i na taj način pomogle našim muzičkim scenama. To je zaista hvalevrijedna inicijativa. Što se tiče vlasti, „Ministarstvo Kulture“ pomoglo je samostalnim umjetnicima finansijskom podrškom, ali njihova reakcija je bila spora i bez prevelike vizije. Ugasili su požar i nekim muzičarima pomogli da prežive najteže dane, ali mislim da dugoročne strategije iz „Ministarstva Kulture“ nema. I čini mi se da ćemo mi kreativci biti prepušteni vlastitim inicijativama preživljavanja, koje će biti poprilično i „alhemičarske“, s obzirom da još uvijek nemamo konkretne odredbe o većim okupljanjima pod koje bi spadali npr. muzički festivali.”

Možete li nam reći više o Vašoj prvoj zbirci poezije „Masarykova“ ? Kako ste uopšte došli na ideju da poeziju koju pišete podijelite sa publikom i da li je trebalo mnogo hrabrosti za taj korak?

Mirela Priselac Remi: „Poeziju pišem potiho, od 2012. i spremam je u foldere na kompjuteru. U jednom trenutku shvatila sam da mi to „spremanje“ utišava glas koji treba da izađe iz mene i da si skromnošću i prevelikom kritičnošću činim medvjeđu uslugu. Zato sam se odvažila i počela poeziju koju pišem objavljivati na svojoj FB stranici. Tamo sam naišla na veliko odobravanje, salve lajkova i komentara, što mi je ulilo hrabrosti da pomislim o ukoričenju stihova u zbirku. I dalje se osjećam poprilično nesigurno u ulozi pjesnikinje, jer mi je sve ovo novo. Za poređenje, osjećam se kao 1998. godine, kada je Elemental bio još u povojima i kada sam tražila svoj muzički glas. Drhte mi ruke, znoje mi se dlanovi, preispitujem se – tako se osjećam kao pjesnikinja. Kao muzičarka, mnogo sam samouvjerenija. Ali, vjerujem da ću s vremenom pronaći samopouzdanje u svom pjesničkom radu, jednako onome koje imam kada stanem s bendom na pozornicu.“

Kolika je razlika između pisanja tekstova za pjesme benda i pisanja poezije? Kako pristupate svakom od njih?

Mirela Priselac Remi: „Poeziju, u većini slučajeva, pišem u slobodnom stihu, dok pjesme koje ću ukomponovati imaju rimu. Što se tiče tematika, nemam ograničenja, ali s obzirom da smo u Elementalu tekstopisci i Shot i ja, kada radimo za Elemental, dogovaramo se oko tema. Možda bih mogla reći da su tematike pjesama koje pišem kao poeziju nešto intimnije prirode od onih koje pišem za uglazbljivanje. I taman kad sam mislila da sam se u potpunosti ogolila kroz muziku, tu dođe poezija i pokaže mi da mogu biti i više gola upravo u toj poetskoj formi. Kad pišem, ne kalkulišem – jednostavno se prepustim unutrašnjem osjećaju, instinktu, i pišem. Čak i ako koji put otkrijem previše, sve to ide u rok službe.  Vrlo mi je interesantno kako ću u nekom intervjuu odbiti pričati o svom privatnom životu, dok ću u poeziji bez problema priznati ko mi je i koliko puta slomio srce.“

Elemental je na muzičkoj sceni preko 20 godina. Koliko se iz Vašeg ugla promijenio odnos društva  prema muzici tokom te dvije decenije? Šta je isto kao i na Vašem početku, a šta je tada bilo nezamislivo, dok je danas sasvim normalno?

Mirela Priselac Remi: „Kada smo oformili Elemental, 1998. godine, album je bio „početak i kraj“, „sveta krava“, „zaokružena cjelina“. Danas bendovi manje rade na albumima, a više na pojedinačnim singlovima koje onda na kapaljku, promišljeno i strateški, otkrivaju slušaocima. Danas je vijest o izlasku albuma novost koja interesuje samo bend, nekolicinu najvjernijih obožavaoca i muzičke novinare. Elemental, na sreću, nije slijedio trendove – kako pri stvaranju, tako i pri objavi muzike. Zato mi i dalje stvaramo albume, uprkos tome što to možda više nije popularno ili promućurno. I dalje stvaramo induktivno – od pjesme do pjesme, slažemo ih i gradimo veću sliku.
Društvene mreže poput TikToka, promijenile su trendove onoga što je popularno. Zbog njih, znamo samo segment neke pjesme, koji se vrti u krug do iznemoglosti – usitnjavamo i sadržaj i značenje. Možda zbog tog usitnjavanja i lišavanja dubljeg sadržaja, danas teško pokrećemo „revolucije“. Individua je bitnija od kolektiva, selfi je bitniji od fotografije kolektiva, refren pjesme je jedno slovo. Intima je na instagramu. O privatnom životu muzičara znamo sve, ali nismo baš sigurni kako im se zvao posljednji singl, a još smo manje sigurni možemo li ga otpjevati iz sjećanja. Toliko smo uronili u detalj, i to samo jedan detalj, da ne vidimo ukupnu sliku.“

Koliko se Elemental prilagođavao aktuelnim trendovima tokom tih godina, a u kojoj mjeri ste „furali“ svoj stil?

Mirela Priselac Remi: „Moram iskreno priznati da nismo pratili trendove nego smo pokušavali stvarati svoj zvuk. Uvijek imaš one koji stvaraju i one koji slijede. Meni je puno interesantnije stvarati nešto novo, makar to značilo da si odabrao duži i teži put, nego se osloniti na trend i igrati „na sigurno“. Trend se ispuše i prođe i ostavi te na brisanom prostoru, ako se tvoje stvaralaštvo temeljilo isključivo na trendu. I šta ćeš onda? Postaješ jedan od onih koje je zameo vjetar. U suprotnom, kada sam stvaraš svoja pravila, trendove i slike, ne duguješ nikome ništa – ni objašnjenja ni opravdanja. Sam si gospodar svoje sudbine i to je sloboda koju ne bih mijenjala ni za kakav super uspješan trend.“

Od regionalnih mladih muzičara, čija muzika Vam je privukla pažnju?

Mirela Priselac Remi: „Buč Kesidi su sjajan bend koji grabi ogromnim koracima naprijed! Takođe, Playground Hustle su nevjerovatno maštovite i napredne!“

Vaša poruka mladim kolegama koji još traže svoje mjesto na regionalnoj muzičkoj sceni?

Mirela Priselac Remi: „Budite autogeni trendsetteri. Slušajte instinkt. Ne prihvatajte „ne“.“

#zvukregiona