Nova pjesma Mladena Mačara „ČEKAJ“ govori o čovjeku koji čeka da bi žurio, i žuri da bi čekao.

To je “medalja” današnjice, koja sa jedne strane stalno i svugdje nameće neminovnost čekanja u kojoj bivamo lišeni kritičke svijesti, kao i svijesti o izboru i ličnoj preduzimljivosti.

Dok sa druge strane čovjek i u pristupu raznim tehničkim i tehnološkim dostignućima ipak razvija osjećaj kako mu uvijek nedostaje vremena.

Tada se kao posljedica javlja nestrpljivost, gdje sve vrijeme u suštini prođe u tom naizmjeničnom čekanju i žurbi, kao duboko ukorjenjenoj “životnoj trci” koja samo prividno dijeli uspjeh od neuspjeha, a u suštini jedino prepoznaje kvantitet umjesto kvaliteta.

Čak i pomisao na samu mogućnost da se negdje ne stigne na vrijeme ili zakasni. Kod današnjeg čovjeka stvara stres koji je u konačnici uvijek jači od samosvjesti i spoznaje jednog trenutka sopstvenog života, na čijem se jedino temelju može graditi lični mir i samopouzdanje, jer život uređujemo mi, sebi sami.

Na kraju, čovjek postane svjestan te, isključivo njegove uloge, postane i jasno kada treba, a kada ne treba da čeka ili žuri.

#slusajdomace