Gore u gore,
prije svitanja zore,
krenula četa patuljaka.

Krenuh da ih pratim,
da konačno shvatim,
zapreminu žutih smotuljaka.
Koje iz dana u dana,
nose velikom gazdi,
Vrate se prepunih džepova.
Ispadoh nespretan, u grmlju skeniran.

Ko si? Šta si? Upitaše uglas,
Iz kojeg si stranče plemena?
Dvorska sam luda,
luckasti klaun,
velikog gazdu služim na dvorima.
Priča prodje ta,
glumatam, foliram.
Shvatih, smotuljci ,
su punjeni prahom,
smjesa žuta jako otrovna.
Željna nozdrva,
dječijih nozdrva.

Progovori – znaćeš,
Odustani — daćeš,
Doprinos službi zla.
Ti, striko i strina,
I nevjesta fina,
Zaova, punica, svastika.

Progovori – znaćeš,
Odustani – daćeš,
Doprinos službi zla.
Ti, striko i strina,
I nevjesta fina,
Materin brat i balduza.

Pošiljka bješe isporučena,
sa začelja glava mi stršila,
S vrha dvora,
ispod maske vepra,
gazda posla upit: ”Ko sam ja?”
Ne nadjoh odgovora,
Obmanuh patuljke,
al’ njega ne uspijeh,
Sijevnu sablja stražareva,
krv se prolila,
Tajna ostala,
Da služi vladarima.

Služi vladarima,

Služi vladarima…