Zlatan Karić je muzičar, kantautor i jedan od istaknutih multitalentovanih umjetnika na bh. muzičkoj sceni. Zbog toga nam je bio zanimljiv sagovornik za razgovor o mnogobrojnim pozitivnim i negativnim aspektima sa kojima se svakodnevno susreću domaći muzičari.

„Počeo bih sa činjenicom koja je vrlo pozitivna: Bosna i Hercegovina je puna čudesnih talenata. Teško mi je shvatiti, kao pjevaču  i autoru, ali i kao slušaocu, kako je moguće da uprkos tolikom talentu i tolikoj kreativnosti – nemamo jaku muzičku scenu.“

Zbog mlađih čitalaca, naglašava da je Bosna i Hercegovina bila centar muzičke kulture u bivšoj Jugoslaviji.

„Indexi, Ambasadori, Bijelo dugme, Teška industrija, Divlje jagode, Plavi orkestar, Zabranjeno pušenje, Merlin, Valentino, Bolero, Crvena jabuka , Jadranka Stojaković, Kemal Monteno, Zdravko Čolić … su bili razlog zbog kojeg se sarajevska muzička scena, pogotovo 70-tih i 80-tih godina smatra kao najuspješnija scena tadašnje Jugoslavije.“

Ali i mnogo ranije, ističe, još u srednjem vijeku je bila cijenjena naša umjetnost. Bila je prepoznatljiva i drugačija, „na bosanski način“ se govorilo o tom posebnom načinu stvaranja.

„Uprkos ovakvoj slavnoj prošlosti, BiH se odavno bori da održi različitu i originalnu scenu. I dalje uspijeva da rađa talente, ali ne uspijeva da ih eksploatiše i iskoristi toliki potencijal.  Baš kao i u sportu ili medicini, naši najtalentovaniji ljudi igraju ili operišu negdje u svijetu. Ili nigdje. Znam, vrti vam se  u glavi, za sve su krivi: politika, kriza, korona i druge aktuelne stvari. Kolege su već govorile o problemima sa kojima se susreće svaki muzičar, od nedostatka infrastrukture do izostanka podrške, zato bih se fokusirao na hvaljenje.“

Njegova prva misao je da mi u Bosni u Hercegovini nismo svjesni sebe.

„Dozvoljavamo da nam daju neku marginalnu ulogu koju nikada nismo imali. Na našim radio stanicama i tv kućama ćete čuti i vidjeti umjetnike iz susjednih zemalja. To je divno, ali očekujemo isto toliko prostora u medijima susjeda. Podržimo domaće nije tek fraza ili slogan. Podržati domaće znači cijeniti svoje koliko i tuđe.  Muzički urednici mogu učiniti čuda, mogu promijeniti smjer, uticati na generacije i stvarati ukuse i mišljenja. Volio bih kada bismo svi bili svjesni odgovornosti koju nosimo. Umesto toga, BH muzičko uredništvo, ne samo da ne podržava domaću scenu, već pravi neprocjenjivu štetu. Čast izuzecima, naravno!“

Sigurno nam ne pomaže ni to što većiina medija preferira objavljivanje vijesti od već dokazane zvijezde, nego nekoga ko je manje poznat, ali  perspektivan i nadaren, samo bez podrške.

„Naša muzička kritika je skoro potpuno neprikladna da se suoči sa svijetom muzike. Ne želim nikoga da uvrijedim, ali ja ne čujem glas istinskih kritičara. Izdavačke kuće nemaju snage da se zauzmu za svoje muzičare, da im obezbijede promociju i vidljivost koja je neophodna i izuzetno važna karika u cijelom tom krugu. Sponzori za kulturu su rijetki, a državi je umjetnost posljednja briga.“

Zlatan napominje kako gubimo vrijeme kukajući, žaleći se i kritikujući. Prihvaitili smo i kolektivnu i individualnu ulogu žrtve i kao da se trudimo svom snagom da je održimo.

„Mladi trebaju da znaju da nije kriza samo kod nas. Pratim evropsku i svjetsku scenu. Npr. i u Italiji je kriza, i ni tamo nije lako živjeti od sopstvenog rada i truda. Reći ćete: veće je tržište! Da, tako je! I Amerika je veliko tržiste, ali je isto tako teško uspjeti i izdvojiti se iz mase talentovanih, sjajnih umjetnika. Zato ne želim više nabrajati šta ne valja, za mlade umjetnike je to ubitačno. Znaju oni sve, znaju kako je teško, vide u sopstvenim kućama da je teško biti dr. nauka, isto koliko i umjetnik ili rudar u BiH. Ali upravo zato trebaju da vjeruju jače i više, trebaju im ljudi koji im šire duh, ljudi koji i krize vide kao prilike, koji ne odustaju kad je teško, koji znaju da je moguće ostvariti svaki san ako dovoljno želiš i vrijedno radiš na tome.“

Jelen Music Show je nastao baš sa tim ciljem – pružiti platformu na kojoj će i još neafirmisani, ali kvalitetni muzičari dobiti mjesto za promociju.

„Ipak, trebali bi znati da je disciplina izuzetno važna. Dobro je neko rekao da je disciplina most između ciljeva i uspjeha. Mi  muzičari je često nemamo. Pa jadikujemo umjesto da stvaramo i radimo. Možemo osjećati ogromnu strast prema nečemu, ali ako nemamo disciplinu- gubimo se. Zato moramo biti spremni mijenjati sebe da bismo ostvarili snove. Naviknuli smo da nam govore: ne možeš  to sine, teško je to jarane, ih ima tu posla, ne misliš valjda od muzike živjeti…nema kraja, i sve ste to i sami već čuli.“

Ali, uz ogromnu želju, trud, upornost i odricanje, mnogi su dokazali da je moguće.

„A evo pokazali su nam da se može putovati svijetom i raditi što voliš: Brega , Sinan Alimanović, Dubioza kolektiv,  Amira Medunjanin, Božo Vrećo, Divanhana, Mostar Sevdah Reunion, Maja Milinković…  Bez podrške, samo talentom i radom. Smatram da je BH kreativnost po svojoj prirodi kreativnost izvoza, to je kreativnost koja se rodi da putuje svijetom. Zašto da ne? A Dino Merlin, Hari Mata Hari i Čola, ili bendovi Plavi Orkestar, Crvena Jabuka i Zabranjeno pušenje  su nam pokazali da je moguće imati konstantnu i veoma uspješnu i dugu karijeru. Opet naglašavam uz veliki trud i rad. Pa Dino i Letu Štuke, Edo Majka, Laka, Nermin Puškar, Knockout, Emir i Frozen Camel, Regina, Damir Imamović, Amel Ćurić, Almas Smajlović, Konvoj, Zoster, Velahavle, Sikter, Skroz i dr. čije se pjesme u susjedstvu vole i slušaju, zaslužuju mnogo, mnogo više.“

Lista kvalitetnih bh. izvođača, koji uvijek dobiju prostor na Jelen Music Show platformi, duža je nego što se na prvi pogled čini:

„Zaslužuju mnogo više i Irina Kapetanović, Marija Šestić, Igor Vukojević, Aida Mušanović, Antonija Batinić,Maya Sar, Dalal Midhat, Ina Hamzić,Amara Mistrić, Lana Bohinc, Kenan Tucić, Vanja Jevrić, Alen Lemešević, Vanja Mišić, Dino Džihić, Vanja Nuhović, Andrej Pucarević, Angel Božić, Josip Palameta, Mehmed Toromanović i drugi odlični vokalni solisti.“

Zlatan se osvrnuo i na bogatu rap scenu u Bosni i Hercegovini.

„Zatim naša fenomenalna rap scena koja nam svima, a pogotovo muzičarima koji to još nisu shvatili, pokazuje jednu pravo važnu stvar: ako se ne ujedinimo, – ne idemo nikuda. Imamo mnoge primjere u svijetu da oni koji zajedno stvaraju, oni  i uspjevaju. Udružuju se, prave zajedničke koncerte, podržavaju jedni druge…i onda sve ide lakše. Bravo momci i cure:  Franky, Kontra, Indigo, Sassja…I nije ovo bezvezna patriotsko-egomanska priča, kao mi smo najbolji. Nije to, stvarno. Samo sam zaključio da imamo tradiciju, imamo kvalitet i talente. A imamo i probleme u državi i milion prepreka. Ipak, virus nas je najviše pogodio. Preko noći, naši životi su se radikalno promijenili. Uz već lošu ekonomsku i političku situaciju, i kompleksnu i osjetljivu muzičku industriju, ostali smo i bez uživo nastupa u koji su uključeni, pored muzičara, mnogi drugi kao: tonci, tehničari, klubovi, konobari, tour menadžeri, snimatelji, organizatori festivala…Našli smo se u fizičkom kavezu, koji sve više postaje psihički i emotivni.“

Zato, njegova poruka za kraj glasi:

„Inspirišite jedni druge, budite oni koji vjeruju, oni koji sanjaju. Podržite kolege, ispričajte zajedno dobre priče. U ovom ludom svijetskom poretku treba nam više vizionara, istinskih vjernika i više dobroga. I na kraju, ja bih i bez scene pisao pjesme i pjevao, jer ja sam muzičar i sa scenom i bez nje… To je stanje duha, potreba, kao disanje.“

#slusajdomace